Priznajem to sebi iskreno,
da ću letjeti sa hrabrima ja...

I vjetar okreće, na hridi nosi me
i sad sve jasnije vidim, vrijeme je istine...

Leti do snova, daleko,
ne daj da ti sreća dirne dno...
leti do snova, daleko,
pusti da nas nose zajedno, zajedno...

I sve što sam bila, nestalo,
jer se nebo igra tako opasno...
i nju sam, niti tuge, samo sanjala,
nek' vjetar lomi krila, sreća ide do kraja...
Jelena Radan

[1530]