Kad slavuji zorom zapjevaju
K'o da čujem tamburu di svira
Pa ravnicom oboji mi snove
I sa pjesmom dušu moju dira

A kad zora probudi se snena
Prospe zlato kao kapi rose
Da te njive proljeće rano
Zamirišu kao njene kose

Slavonijo moja ja se tebi vraćam
Da ti pjesmom sada mogu reći
Ti si tiha kolijevka od snova
U koju će duša moja leći

Slavonijo moja ja se tebi vraćam
Svome dome pokraj starog plota
Da u tebi ja pronađem sebe
I ognjište svojega života

Stara trešnja u vrtu me čeka
Kao nekad u punome cvatu
I još vidim kada sklopim oči
Moje njive u suvome zlatu

Vrijeme ide kao rijeka teće
Svome kraju kao svome moru
A ja želim još jedanput čuti
Slavuje što pjevaju u zoru

Slavonijo moja ja se tebi vraćam
Da ti pjesmom sada mogu reći
Ti si tiha kolijevka od snova
U koju će duša moja leći

Slavonijo moja ja se tebi vraćam
Svome dome pokraj starog plota
Da u tebi ja pronađem sebe
I ognjište svojega života

Da u tebi ja pronađem sebe
I ognjište svojega života

Ravnica

[1466]