Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi
Bez starih drugova i ovih nakaza što su me stalno pratili
Da te bar mogu poljubiti bez loših sjećanja na hladna proljeća
Bez slike stradanja što se baš na nas zalijepe

Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše

Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vućem navike
I sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donijeti
Pa te poljubiti, al toga nema i ne postoji
Da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku na nekom proplanku
Gore u svemiru tako da dolje ne vidim
Toše Proeski
Klapa Cambi

[1895]