Idi, idi, ne treba reći hvala,
u meni pustoš ostala je sad,
jer ja sam tebi svoju ljubav dala,
a meni ti si samo bol i jad.

Za kim sad vapaj taj,
za kim sad suze te
ne vrijedi patnja znam,
jer laž je bila sve.
I idi sad što prije,
a srce pusti mi
da polagano mre
u zaboravu spi.

Idi, idi i glavu ne okreći
jer pogled tvoj da sretnem neću, ne
jer oka sjaj tvog može da me spriječi
da kraj jednom učinim sad ja

[1579]