Kad se zamrače škuri, puhne maestral blag
ponoćne odzvone ure, tebi ide netko drag
svilu tada obuci, i stani na prozor svoj
kao nekad iz daleka ti ćeš čuti korak moj

I prepoznat ćeš pjesmu kao glas srca svog
što šaputat će u tami da jedino si ti
ljubav života mog

kao zvijezde će cijelu noć padati naši poljupci
mjesec neće odati tajnu naše ljubavi
kao zvijezde će cijelu noć padati naši poljupci
tajnu ove ljubavi more će čuvati

Kad stignu semice s puta, zamiriše maslina
kad kroz kale noć zaluta, san na kapke pokuca
svilu tada obuci, i stani na prozor svoj
kao nekad iz daleka ti ćeš čuti korak moj

[1389]