Bosiljevo moje, ti si moja nada,
Ispod starog Zrinskog Frankopanskog grada.
Ispod starog grada, potočići izvire,
Sve u okolini plodne su doline.

Bosiljevo, Bosiljevo, malo selo si,
Kao nekad pa i sada u mom srcu si.
Bosiljevo, Bosiljevo, malo selo si,

Na pećinu cure, po vodu dolaze,
I mladi ih momci čekaju uz staze.
Kraj izvora mutnog, tri cure pjevaju,
Radosne ih majke s prozora slušaju.

Napustio davno, rodno selo svoje,
Al' sve više za njim čezne srce moje.
U snovima svojim, uvijek čujem zvona,
Bosiljeva moga, sa crkvenih tornja.

Nek ti vječno cvatu, vinogradi tvoji,
Gdje spavaju mirno pradjedovi moji.
Bosiljevo moje, vječno ćeš ostati,
Povrati nas kući gradom ćeš postati.

[1469]