Nije meni bilo lako svoju sreću graditi
daleko od svoga rodnog kraja život živjeti
Ide vrijeme ali rane bole i ne prolaze
a na moje lice prve bore već mi dolaze

Tuđe nebo tužno je bez radosti
ne vraća se nikada san mladosti
nik'o ne zna što mi je ja nemam sna
zašto jutro dolazi bez svitanja

Bijele zore, bijele vile a i bijeli anđeli
svojom rukom sva su žitna polja zlatom posuli
Pa me zovu kćeri i ne plači ti u snu
nema zore ni svanuća bijela ko nisi tu

Tuđe nebo tužno je bez radosti
ne vraća se nikada san mladosti
nik'o ne zna što mi je ja nemam sna
zašto jutro dolazi bez svitanja

Vesna Ostojić

[1166]