Stoljeća su prošla mnoga,
slobodno sad zboriš ti,
u Hrvatskoj zemlji živiš,
i sa tim se ponosiš.

E moj Franjo, svak' se klanjo,
svemu što si činio,
e Franina, k'o planina,
domovina i sveto tlo,
sveto tlo Hrvatsko.

Danas kažu protiv tebe,
riječi pune zavisti,
za života šutjeli su,
glasa nisu podigli.

E moj Franjo, svak' se klanjo,
svemu što si činio,
e Franina, k'o planina,
domovina i sveto tlo,
sveto tlo Hrvatsko.

E moj Frane, pamtim dane,
kad smo skupa bili mi,
prijatelj do prijatelja,
Hrvatsku smo branili.

Sveto tlo Hrvatsko, Hrvatsko,
sveto tlo Hrvatsko.

Podiglo se plavo more,
zaplakale sve su gore,
otkad tebe više nema,
ostala je uspomena.

E moj Frane, pamtim dane,
kad smo skupa bili mi,
prijatelj do prijatelja,
Hrvatsku smo branili.

E Franina k'o planina,
živio si ti za to,
e Franina k'o planina,
domovina i sveto tlo,
sveto tlo Hrvatsko.

Ivan Mikulić i Thompson i Tiho Orlić

[2514]