Jednoga dana kad momak sam bio,
Sreo sam ženu k'o iz divnog sna.
I moram reći da lijepa je bila,
K'o ova crnka što gledam je ja.

Od toga dana ja zavolim žene,
I neću više da ostanem sam.
Za crne oči i nasmijan pogled,
Znaj da sam spreman i život da dam.

I zato lutam od grada do grada,
I tražim ženu sa crna oka dva.
I vama ljubav ja svoju bi dao,
A što mi vrijedi kad oženjen sam ja.

Oženjen jesam al srce je moje,
K'o more plavo bez kraja i dna.
U njemu mjesta za sve žene ima,
Za ljubav njenu to svaka nek' zna.

I ovdje ima još žena za mene,
Al' kojoj ljubav da poklonim ja.
Kad sve su lijepe sve nježne i mile,
A pored toga oženjen sam mlad.

I zato lutam od grada do grada,
I tražim ženu sa crna oka dva.
I vama ljubav ja svoju bi dao,
A što mi vrijedi kad oženjen sam ja.

Podvinčani
Ljubomir Milić i Mariachi Paloma
Optimisti Zagorja
Rajzeri

[3204]