K'o cvijeta dva Olivija i ja
Rasli smo u bašti našeg sna
Al godine su prošle pored nas
Dugo već joj nisam čuo glas

Moja duga putovanja
Uvijek sam i ona sama
Sa sam tu
Al možda neću naći nju

Olivija, upali svjetlo
Sad da nađem put
Olivija, otvori vrata
Ja sam opet tu
Olivija, zar nećeš primit
Ovaj mali cvijet
Olivija, zar nismo više isti svijet

Olivija sad ima život svoj
Djevojčicu i mali topli dom
Neće vidjet moje suze
Neće čuti pjesmu moju
Nikad više neće znati
Gdje sam ja

Olivija, ti ne znaš
Kako noćas plačem ja
Olivija, kraj naše rijeke
Sjedim, ali sam
Olivija, na staroj klupi
Piše ti i ja
I ime tvoje, Olivija
Ime tvoje, Olivija
Kemal Monteno

[1279]