Ti više nisi ono što si bila
Da ti se javim jedva da bih znao
Sad vidim pticu polomljenih krila
I stari sat na zidu već je stao

Ti više ne znaš ono što si znala
Od mene skrivaš što se neda skriti
Mnogima si tako svoje ruke dala
Da te vode tamo gdje ćeš sretna, sretna biti

Ti nemaš oči umorne od bdijenja
Ti ne znaš kako danima se plače
Ti ne slutiš koliko mi znače
U ovom času tvoje riječi pomirenja

Ti uvijek tražiš ono čega nema
I što još nitko pronašao nije
I dok se vjetar u daljini sprema
Još se jednom vraća što je bilo, bilo prije

Ti više ne znaš ono što si znala
Od mene skrivaš što se neda skriti
Mnogima si tako svoje ruke dala
Da te vode tamo gdje ćeš sretna, sretna biti

Ti nemaš oči umorne od bdijenja
Ti ne znaš kako danima se plače
Ti ne slutiš koliko mi znače
U ovom času tvoje riječi pomirenja

Duško Lokin

[1336]