Kada u bonacu naše vale
svoju večernju haljinu sunce spusti
i laku noć i laku noć
okupanu u moru i vinu zausti

Usne same od sebe krenu
i glas raširi krila,
poleti tamo daleko
gdje uvijek me čeka me netko

Zapjevam onako od srca i duše
u njedrima zavru i čežnja i sjeta
Od bisera grano nad mojom dragom,
vraćam se tebi još ovoga ljeta

Usne same od sebe krenu
i glas raširi krila,
poleti tamo daleko
gdje uvijek me čeka me netko

Zapjevam onako od srca i duše
u njedrima zavru i čežnja i sjeta
Od bisera grano nad mojom dragom,
vraćam se tebi još ovoga ljeta

Od bisera grano nad mojom dragom,
vraćam se tebi još ovoga ljeta

Mario Lipovšek Battifiaca i Kumpanija Tramuntana

[1779]