Prolaze sve ove godine
ti nisi više kraj mene
duša mi je kao prah
koji se prosipa i ne ostavlja trag

Život više nije to
kako sam ga zamišljao
teško mi je živjeti s tim
kada te vidio da si sa njim

Nikada nisam toliko patio
nikad me nije tako boljelo
i kad sam najviše gubio
uvijek sam ja na tebe mislio

I sad kada opet živim život sam
u ovoj bajci i razmišljam
da ću te ikada više vidjeti
i s tobom kavu popiti

Život više nije gost
da popravi ovaj stari most
jer preko njega možeš ti
do ove duše moja ljubavi

Nikada nisam toliko patio
nikad me nije tako boljelo
i kad sam najviše gubio
uvijek sam ja na tebe mislio

I sad kada opet živim život sam
u ovoj bajci i razmišljam
da ću te ikada više vidjeti
i s tobom kavu popiti

Da ću te ikada više vidjeti
i s tobom kavu popiti

Ante Lozina

[1164]