Ne budi me više ni istinom, ni laži
sve davno je prošlo
sad drugi joj je draži
meni bol okus poznat odavno
a bez nje, sve do neba mi ravno.

Ne ljubi me više, ne dugo, nemoj tako
jer sve sad je gorko
a s njom, bilo je slatko
meni bol, okus poznat odavno
a bez nje, sve do neba mi ravno.

I kao da me nema
ja svijet ne osjećam
zora se sprema
a, noći se i ne sjećam
I kao da me nema
jer sve sam dao njoj
i tuga mi drijema
buditi je nemoj.

Zlatko Pejaković
Leo

[1901]