Jedna je ljubav za obitelj i ljubav je za Boga
Al jedna ljubav posebna je -- za idola moga
Za heroja mog djetinjstva i više od toga
Dražena Petrovića, ako pitaš koga!
Otkad otišo je Dražen, dogorjele su svijeće
Isplakane suze i uvenulo je cvijeće
Ali sve dok dišem, dok kroz mene život teće
Ja svaki put ću ustat i zapljeskati najvećem.
A život leti kapetane, ali tvoja slika
U mom srcu ja znam da neće izblijediti nikad
Dajem ti svoju riječ i pomišljam da l' ikad
Srest ćemo se tamo gore ili ne, al ipak
Noćas opet gledam nebo, jer u mislima si mi
I pitam se kako bi bilo kad prošlost bi
Bila drugčija od ove, da si ost'o s nama ti
Dok pada zvijezda k'o da opet čujem Petrović za tri!
Jer kad oči zaklopim, ja sjetim se
Moj Dražene
Kako sam te volio, u snovima
Tražim te
A kad mi dođe teško, i kad sam uplašen
Kad ne vidim izlaz, kol'ko puta sebi kažem
Da je na mom mjestu šta bi sad napravio Dražen
Jer kad se tebe sjetim odmah mi je lakše.
I mada te nisam poznavo, imam osjećaj da jesam
K'o da sam tvoj najveći fan -- za druge ne znam!
No, možda to i nije točno, al nek kaže ova pjesma
Kol'ko značiš za moj život nisi svijestan
Tolko, da ti pišem stihove, jer nikad više nikome
Neću u životu svome dati status ikone
Dok on radi trikove i ostavlja žigove
I pitanja od kojih jedno odavno je stiglo me
Da možda jednom vrijeme odgovorit se udostoji
Da l' si otišo na nebo samo još i to da osvojiš
Jer od tog dana za mene taj sport više ne postoji!
Nit mogu ovi moji versi bit Mozarta dostojni.
Jer kad oči zaklopim, ja sjetim se
Moj Dražene
Kako sam te volio, u snovima
Još tražim te
Kad sklopim oči misli me vrate u jučer
Dvadeset i nešto godina do stare kuće
Dražen na TV-u opet radi nemoguće
A ja ne mislim na glad, niti kako sam obućen
A još sam dječak i željan sam čega?
Jedino da mogu biti više poput njega
Riječi nekad čudno zvuće, al' dužan sam ti ove
Jer zbog tebe sam počeo vjerovat u svoje snove
Sad razmišljam o tome, kako je tvoja lopta
Spasila ne samo moj, već tisuće života
I zato ti hvala, ja poklanjam ti pjesmu danas,
Jer ti si pobjeđivao svijet, a mislio si na nas
Na male ljude, što su svaki usp'jeh tvoj,
Spajajući kraj sa krajem doživljavali k'o svoj
Upornost i znoj do svakoga cilja se probiju
Dame i gospodo - DRAŽEN za antologiju!
Jer kad oči zaklopim, ja sjetim se
Moj Dražene
Kako sam te volio, u snovima
Još tražim te
Jer kad oči zaklopim, ja sjetim se
Moj Dražene
Osmijeh si mi nosio i život moj
S tobom spašen je...
Shorty i Klapa Maslina
