Ovo je pjesma o jednom regalu
Onom na kredit, uz učešće
Koga smo dizali k'o katedralu
Za neki oprost ili pričešće

Cijelo su jutro majstori kleli
Tvornicu, transport i laž u vinu
A mi do danas još nismo smjeli
Zbog njega nikog u materinu

Samo smo kraj njeg pobožni stali
Množeći ulog, kamate i rate
U njegovoj sjeni beskrajno mali
Negdje u donjem prosjeku plate

Zbog njega stari ne pije ništa
A mati prevrće haljine stare
Vrijedi li sve to dva tri gemišta
I slatki otrov dvije cigare

Jel vrijedna toga mrtva daska
I knjige koje niko ne dira
Drvena čaplja i jedna maska
I jedna gondola od trista lira

Zato da završim o tom regalu
Dok raste dalje u prazninu
Kada do danas još nikog nismo
Njega ću, evo u materinu
Ibrica Jusić

[1251]