On potiho otvara vrata
na kojima piše općina Ljubuški,
i nevješto rukama priča
tako malo kruha se nađe,
a porez je, znate, dosta velik.

Moj stric Mijo
ispreda povijest kruha na motici,
Moj stric Mijo
priča muški, i bez suvišnih riječi.

Moj stric Mijo
je direktor na svojoj oranici,
on je i gazda na tom radilištu kruha,
on je tu i orač i kopač.
On je tu sve!

To je moj stric Mijo

On je u naslijeđe od svoga djeda
dobio nešto škrtog kamenjara
u zemlji Hercegovoj,
i kućicu na krajnjem kraju sela,
i beskrajnu lepezu širine duše.

Moj stric Mijo
je direktor na svojoj oranici,
on je i gazda na tom radilištu kruha,
on je tu i orač i kopač.
On je tu sve!

To je moj stric Mijo

Ante Toni Janković

[1680]