Hodaju ljudi a prop'o im đon
Pitam se zašto je to
Gospodin u raju možda to zna
I smatra da nije zlo
On što u raju slatko nam spi
Na mekom jastuku svom
Zar da se brine za cipela par
Umornih kao i on
Tko se još brine za vrijeme i dne
Tvrdoglav njihov je tok
Za jedan vijek a možda i prije
Proći će i njihov rok
I bit će neko na mjestu tom
Ti nećeš znati to
Ni kiše dodir ni sunca sjaj
Osjetit nećeš znaj
Tko se još brine za sudbinu sna
Briga me još za to
Sve što želim jest sakriti se
U sjenu uvojka tvog
Jer ja sam vječno sumnjivi tip
Ne vrijedim ni za groš
Jedino smrt što čeka i bdi
Smatra da nisam loš
Hodaju ljudi a prop'o im đon
Bliže se kraju svom
A đavo što čuči kraj kotlića svog
Smije se lutanju tom
Ibrica Jusić

[1253]