Što ti sve vrijedi, kakva korist
U zlatu je i moći svoj
Kad uhvate te timor moris
I oblije te smrtni znoj

Što će ti zlato kad ti zbori
Svaka stvar i stvor, život vas
neprestano memento mori
jer ne zna se ni dan, ni čas

Jedan cvijet govori ti, srkni
Ispij sve u jedan dah
Drugi govori ti, crkni
Samo si pljeva, dim i prah

Što će ti kuće, palače, vrti
Kad svemu tome nestane trag
Što će ti blago kad prije smrti
Ili poslije, sve to odnese vrag

Zašto se mučit, patit, tratit
Zašto prolijevati znoj i krv
Kad jednog ćeš dana shvatit
Da crv si što ga jede crv

Tog crva kako Šekspir kaže
Pojede zatim kakav mrav
Kojeg crv opet dalje smaže
I tako sve u šir u dalj

Smrt to je duga crna šapa
I ima odličan apetit
Svakoga ona jednom hapa
I svakog će se ona sjetit

I Miha se je sjetila ona
Jednog dana 1607
Zvonila su gradska zvona
Miho je reko evo red me
Ibrica Jusić

[1282]