Na žrtvenom pruću, u pripreci dvora, na žeravi riba
Kako Bog je stvori
Oporuku piše i sve tiše zbori,
A bila su mora, a bila su mora

Žderci brzojedci već su kod gradela, do pojasa nagi he he
Oči im se krijese crna vina, još su gušća nego bijela
Dok na ribu slažu, selen, sol i česen

I bježi nam vrijeme plaho kao zec
I cure nam sati tiho dec, po dec
I bježi nam vrijeme plaho kao zec
I cure nam sati tiho dec po, tiho dec po,
tiho dec po dec

Poludijo cvrčak, gudi iz svog bora, briškula, trešeta
Pljušte svud po stolu
Uzdiše još riba, miriše na smolu
A bila su mora, a bila su mora
Ljulja se i nebo, spotiču se prsti
Pjeva se i zijeva, duša nam je laka
Dok vrijedimo ribu, i nas neko brsti
Zalimo još grlo decima crnjaka

i bježi nam vrijeme plaho kao zec
i cure nam sati tiho dec, po dec
i bježi nam vrijeme plaho kao zec
i cure nam sati tiho dec po, tiho dec po,
tiho dec po dec

Matko Jelavić

[1453]