Na potoku usred gaja
vodenica melje stara
tiho voda samo jazom huji
vodeničko kolo bruji

Od jutra do mraka
puna je momaka
jer tu brašno melje
i ušur uzima
lijepa vodeničarka

Djevojčica brašno melje
od brača joj lice belje
svakim danom sve je vise
momčadije što uzdiše

Okreće se kolo
taka, tika, taka
svakom pomeljaru
zapela za oko
lijepa vodeničarka

Vodenica čeketala
čeketala pa prestala
udade se lijepa cura
sa mirazom od ušura

Sad pjevaju ptice
oko vodenice
jer nema momaka
ode im zauvijek
lijepa vodeničarka

Vladimir Flajs

[1613]