U maloj plavoj sobi smo ja i on dijelili sve
Osmijehe i tijelo, jelo i pola stanarine
Kroz tanke zidove košnice, čuli smo tuđi TV
I zveket žlica i šum vode i stenjanje susjede
Ponekad bi pričali kako pobjeći u nepoznato
On je rekao da ne srljamo i pričekamo
Al jebeš sve i čekanje, ja bih odmah živjela
on je ostao u sobici, meni ne postala premala

U mojoj glavi
Sve izgleda bolje
Tamo je sve što
Poželim moje
U mojoj glavi
Sve pršti od želja
Na putu do njih mi fali
Samo malo mi fali
Samo malo strpljenja

Izašla sam van, brojala korake
U glavi vrtjela tvoje rečenice
Ušla u banku i udahnula
I praznom šalteru se primaknula
S rupom u džepu i bez izlaza
Rekla sam: Dobar dan, nešto bi trebala
Ja sam djevojka od dvadeset i previše
I stvarno ne tražim suviše
Dajte da potpišem što trebate
Da nađem izlaz iz nevolje
Ja bi svoj stan i da si život riješim
Da se ljubavi iskreno nasmiješim
Elemental

[1296]