Za noći neprospavane, za hlače uvijek zasarane
Za prste uvijek zmazane: opet u akciji
Povlačim liniju, malu tanku crvenu
U lijevoj montana, u desnoj ne
Ruka stišće staru prizmu
Posvuda okrećem se, gledam okolo, nikoga nema
Dobro je dok nema murije, još se ne zna što se sprema
Pusti, ne požuruj me, hudi na glavi budi
Kapa na pol nosa je, srce hoće van iz grudi
Zavlačim ruke u džepove
Kopam, tražim nove capove
Ispuhujem one stare, skidam ruksak, tražim sprejeve
Pa ih dodaj vamo, za hajlajt će dobro doći
Okreni se, otvori oči, dobro se usredotoči

Noću kad svi vlakovi spavaju, čuvari ni ne sumnjaju
Što se ovdje dolje događa, pazim dobro da ne gledaju
U našem smjeru, spusti glavu, da ne vide te
Ak moramo bježat, trči brzo da te ne uhvate
Daj, chill, glavu gore, relax, opusti se
Jer ruka ruku mije, u carstvu mrtve prirode
Gdje i malo škripanje traži strahopoštovanje
Dobro je, jer nas je manje, još malo, uzmi na znanje
Teško dišem od mirisa svježe farbe, para mi nosnice
Dok ostavljam tag na vlaku, noge skližu sa tračnice
Pst, pazi, neko ide, sagni se, dobro zavuci se
Gdje?
Bilo gdje, čujem korake, skrij se u mračne predjele
Ma dobro je, pa prošo je, nemoj dugo, ak vrati se
Vrijeme bježi, imaš malo da dovršiš sve
Da nastavim gdje sam stao
Zadnju kap sam dao
Za outline sve je fajn
Ajmo van dok još nisam pao

Noć bez mjeseca, doze i čisti vlakovi
Moja škvadra opet je u akciji
Miris boje, siluete, tišina
Znaš da moja škvadra opet ordinira
Mračna noć bez mjeseca, doze i čisti vlakovi
Moja škvadra opet je u akciji

U okrilju mračne noći, da l' ću moći pobjeći
I glavu izvuči, sigurno doma doći
Dok se provlačim kroz grmlje ispod vlaka na cestu van
Osvrćem se da li si iza, da li si siguran
Tu sam, još samo malo, do izlaza par koraka
Neko ljut presjeko nam put, na stazi usred mraka
Pa magla nagla, iza mene još jedan od murjaka
Sestro, ko živ, ko mrtav, svakom svoja staza laka
Znala sam da bit će sranja, trčim, ne vidim kam idem
Noge bježe same od sebe, strah me tjera da me ne vide
Da ne skuže, već je kasno, sjene jure iza mene
Gdje ću pobjeć', gdje ću stat?
Buraz, di si sad?

Hladan zrak para pluća, visoka doza adrenalina
Putić grbav između kuća, za leđima plava družina
Pa noge love tlo, tijelo k'o da krila ima
Ak uzmaknem onda sutra ja ću platit cugu svima
U tamnom kutu tražim zaklon, da l' da ostanem il' vratim se
Brinem se da l' on je pao il' uspio otrgnut se
Trljam ruke prljave, prikrivam tragove
Kunem se sama sebi neću više, al to je jače od mene
Hrle mojim stopama, topot sličan divljim konjima
Ispred mene viša ograda, ovdje se čaša prelijeva
Il' general, il' mrtav, čvrst stav, i dosta zaleta
Me vadi iz problema i nosi preko svih zapreka
Sutra na starom mjestu fotka se za sva vremena
Dokaz da još jedna priča sretno završena
Elemental

[1271]