Kol'ko nisko idemo, može li uopće niže
Možda nam se dig'o zanos al standard nam se ne diže
Dani ponosa i slave i minusa na tekućem
Mi ne živimo, mi preživljavamo
Šta ostavljamo našem budućem naraštaju
Dugove, račune
Rate kredita nas guše a nemamo ni kune
Kombiniramo kako odgodit plaćanje bar za desetak dana
Jebo život kad na karticu se kupuje hrana
Di smo sad
Stara štednja se otopila
Ošla na ono bitno: pojela se i popila
Bez svega smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
Ko uopće zna što se to prek noći dogodilo

Koga da pitam brate ko će mi dat odgovore
Reci bilo šta osim da je moglo biti gore

Sve te tisuće, hiljadarke, konjanici i rudari
Stavljani davno na stranu za neki san da se ostvari
Nestali u brojkama
Brojke ko snijeg okopnile
Dok mi smo preživljavali životne stvari poskupile
I di smo sad
Napokon mirni
Napokon slobodni
Napokon u svojoj državi
Al sad smo siromašni
Dali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam žao
Al usput se našao domoljub veći od nas pa pokrao sav višak
Radili al nisu nas cijenili
Mjesecima čekali da plate trud što smo uložili
Di smo sad
Opet sve ispočetka
Za kol'ko nisko idemo od ponedeljka do petka
Kol'ko danas vrijedi naš rad
Imali smo sad nemamo
Di smo sad

Samo živimo iz dana u dan
I svaki san davno nestao je izbrisan
Koga da pitam brate, tko će mi dat odgovore
Reci bilo šta osim da je moglo biti gore

I di smo sad, di smo
Još čekamo bolje sutra
Možda naivno se nadamo istim stvarima
Dok iznutra cijeli sistem zakazuje
Nema pravde da nas štiti
Nema poštene vlasti
Sve sami konvertiti
Obećanja su jeftina a život je tako skup
Pa su uzor kriminalci
Šta ćeš nije narod glup
Hoće standard, hoće lovu, hoće živit
Hoće sve, a to čekaju
O čekaju, i čekaju, i popizde
Jer nema smisla, režije su visoke, minus je preduboko
Sve to traje predugo
Narod puko
Jedni kukaju što jučer bilo bolje je neg danas
Drugi divljaju galame dok ih puca nacionalni zanos
I, pitam te, pitam te
Di smo sad
Dalje radimo na crno ispod cijene al do kad
Ko će vratit dostojanstvo, ko će platit punu cijenu
Dat nam tolko kol'ko vrijedimo da stvari jednom krenu
Više gubimo strpljenje samo brojimo probleme
Sve što imali smo nemamo i teško nam je breme
Pa na kraju svatko zapita se: Kol'ko nisko spao sam
Pa kako onda ostat ponosan

I reci mi sa smo mogli promijeniti svijet
Reci mi molim te
I da će djeca što dolaze imat nasljeđe za ponijet

I reci mi da nismo sve dobro uništili
Reci mi molim te
I da ću moći mirno spavati od savjesti

Reci mi da možemo izgraditi, da još nije prekasno
I ako zakažem daj mi snage stvorit nešto prekrasno

I već sutra volio bih otvoriti oči pa da budem zahvalan
Al ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan
Elemental

[1338]