Završio je dan, lagano uranjam u san
San me lako prima uz pomoć lexaurina
Podsvijest radi, misli izlaze na djelo
Sanjam u boji, na meni gotivno odijelo
Na licu osmijeh, u ruci su mi plaćeni računi
Ja u novom stanu, frižideri su mi puni
Žena se ne buni, na njoj nova bunda
Na njoj novi miris, u sobi joj cijeli Iris
Meni kara još veća, a glava mi malo manja
Nemam strahove, probleme, pun samopouzdanja Konačno sam pravi, mogu se opustit
Od prodaje albuma, mogu si sve priuštit
Novu majicu kupit i za vozački uplatit
Auto nabavit i kera što voli balat
Onog Bernardinca, slikavat njega i svog zdravog klinca
A mali, mali isti ja
Za Real igra fudball, na leđima 10-ka
Na klupi mu Cupi, od Madonne ona čerka
A njena majka, starka mene stalno mjerka
A ja se opirem, ono znaš držim distancu
Odjednom sanjam k'o ja ono u čamcu
K'o ja pecam, a Savski vjetar me šiba
Odjednom skočim u Savu i postanem riba
Postanem som i lagano plivam Savskim dnom
A na dnu ispaljene zolje, bombe i projektili
Na dnu mrtvi jarani i pobijeni civili
Na dnu Save je svaka trauma iz rata
Bježim na površinu, al' teško k'o iz živog blata
Iskačem iz vode i postanem galeb
Letim iznad Brčkog, a ispod mene vidim Zagreb
Ispod mene cvijeće, miriše, djeca ga beru
Po minskim poljima trče, ljudi se jedni na druge deru
Izgubili vjeru, a ja gubim krila
Počinjem padat, al' drži me nekakva sila
Padnem pred Lotosova stopala i sad mi opet fino
Osjećam se silno, bez straha koračam mirno
Uđem u kladionicu, pogodio sam svaki par
Pokupim sve pare, u snu sam opet car
Dijelim ljudima lovu po cesti, da imaju za jesti
Dajem pare invalidu, za cijeli grad pravim gidu
Pravim party u centru, na party-ju vjerske vođe
Predsjednici i vlade, pa šta oni ovdje hoće
Brišem ih iz sna, postavljena je bina
Na bini, Elvis, Davorin i ja, u ruci svaki po porijena
Pjevamo Plimu od Indexa, jedemo čevape
Sva trojica k'o reperi, ono nakrivljene kape
Skočim s bine i dugo padam, budim se, u znoju
I cijeli san odjednom zaboravljam
Predamnom je novi dan, novi stresovi su tu
Možda se sjetim detalja, kad budem imo deja vu
Edo Maajka

[852]