More diše na tvojoj usni
noć sa sedam vela
polako skidam pjesme tvoja tijela
a svaki novi dodir pjesme pišem

Vjetar spava
svu dugu noć je tvoje kose pleo
polako zora skida svaki veo
na svaki dodir drhtiš kao trava

Ja te ljubim
u toj glazbi što je donose vali
ja te ljubim
u toj noći koja tijela nam vali

Ja te ljubim
ti si prvo sunce svitanja rana
da te nema, nebi bilo za me
noći i dana

More diše na tvojoj usni
trag se noći gubi
ali ipak šapćeš još me malo ljubi
pa makar bilo sad i nikad više
Oliver Dragojević
Matko Jelavić

[1911]