Bože, zna li čovjek doć
Do nebeskih livada, da bi rukom taka
Onu šta mu pripada

I ko zna po koji put triba pribrat krunicu
Da mi dade sina dva i kćer mezimicu
Tu noć mlad sam misec umia u vinu
I ka otac sinu kaza mi je put
Do njih

Ispod žute svitlosti ja sam shvatia
Di je prava staza di je slipa ulica
Svako zrno pameti skupo platia
I da smijeh i suza nisu brat i sestrica
Tu noć ljubav ušla je na mala vrata
I punu vriću zlata prosula pridam

Sad znam to mi dolaziš ti
Slutim tvoj glas tvoje korake
Priko prašine duboke spreman sam za te umrit
Slomit se ka suva grana od smokve
Dalmatino

[1292]