Sve mi je sada to daleko
Zapravo više i ne sjećam se
Kroz maglu pamtim samo tvoje krikove u noći
I vidim ljude što diraju te

Sjećam se dobro muklog pucnja
I gdje, zašto, je vodio me
Gledam, snježno tiho došla je po svoje žrtve
Zima i tebe odvela je

Ne bojim se
Izbrisat ne mogu iz glave
Porotu što kaže on ubio je
I onog suca što je rekao na smrtnu kaznu
Treba osudit ovu zvijer
Ne bojim se
Dok me pod ruku vode
Da na stolicu ja sjednem
Na kojoj ću završiti
Uživam u toj struji
Koja mene tebi drhti
Umirem, a znam da nisam kriv

Ne bojim se, on umire, nije kriv
Ne bojim se, ova smrt sad tebi paše
Ne bojim se, kuja je pobijedila
Ne bojim se, u smrt me odvela
Ne bojim se, on umire, nije kriv
Ne bojim se, ova smrt sad tebi paše
Ne bojim se, ali samo želim da znadu
Ne bojim se, on umire a nije kriv
Antitodor

[1286]