Kada se rodiš, ne osjećaš ništa,
Ni vrijeme,ni tugu, ni radost ovoga svijeta
Tad pustiš prvu suzu i padneš s kreveta
Ali još ne hodaš i ne pričaš sve do prvog ljeta

Na rođendan svoj gasiš prvu svijeću
Dobivaš sve što drugi ti žele i daruju
Ali ti nisi svjestan da koristiš tu sreću
Jer radiš onako kako ti i govore i kazuju

No dolazi tvoje vrijeme
Čvrsto gaziš svojim nogama
Rukama grabiš samo za sebe
I koračaš hrabro svojim stazama

Pet svijeća je na torti ponosno ih gasiš
Sjećaš se lanjskog snijega
Prijatelje imaš i njima se hvališ
Prvi put odlaziš sam preko brijega

Danas je zadnje da se kasno budiš
Igraj se do mile volje
Jer sutra je za tebe sasvim novi dan
Školsko će ti zvono prekinuti san
I tako godinama iz dana u dan

No i to će jednog dana proći
Jer godina za godinom brzo će teći
Slušaj pažljivo što će ti u školi reći
Slušaj jer kasnije će ti dobro doći

Mladost je lijepa ali vrlo kratka
Vidim i ti žališ za njom
Prošao si sve što se proći može
Sada si sa ženom voljenom
Nigdje više sam, uvijek s njom

Roditelj si postao i imaš svoj dom
To je najslađa briga na svijetu tom
Pazi što radiš sve ovisi o tebi
Djecu treba učiti da griješila ne bi

Umoran postaješ od svega u životu
Za mir duše sve bi dao na svijetu
Rad te iscrpio, život te umorio
Unuci ti još malo snage dao

Bog ti je sve grijehe oprostio
I ti se polako spremaš svome kraju
Mladen Kvesić

[1119]