Ako ikad privališ priko usna rič za jubav
koja više nema ime
to je ono čega ja najviše se bojin
da ne ostanen ka kolona bez cime
i kad me zadnji put ka suzu potraš
grube beside kad prikinu mi dah
i nema načina da pomirin se s time
da san vako osta sam ka pas
zoven te, a puka mi je glas…
Sad znan da jubav ništa ne vridi
srcen kad na nju san iša, uvik bi pa
i da provon bi puka o hridi
koje podlo je sakrila magla, ledena kiša i mrak…
a moran biti jak.
Digod kad san sam, povirin u spomenar
a nije baš da dičin se sa njime
jerbo tuće me ka bič svaka slika oli rič
šta je predugo u srcu podstanar.
I nema milosti za jude kao mi
grišne kada su na svit zinili
ja pomolit ću se Bogu, ali podnit ću to s nogu
da san vako osta sam ka pas
zoven te, a puka mi je glas…
Sad znan da jubav ništa ne vridi
srcen kad na nju san iša, uvik bi pa
i da provon bi puka o hridi
koje podlo je sakrila magla, ledena kiša i mrak…
a moran biti jak.
Dalmatino
Diskusija · Discussion
Be the first to post a comment about this song!
You must be registered and logged in to post.
Linkovi · Links
No links to audio or video files have been created yet for this song.
You must be registered and logged in to post.
[1292]
