Kad shvatiš da stvar nije onakva kakva izgleda
Kasno je, više nemaš izgleda
Ponekad sav si svoj, ponekad nisi baš
Ponekad visiš s njima, ponekad si naš
Za neke loše uspomene na prošlo svršeno vrijeme
Pravim se da ih nema, al one su dio mene
Potisnem duboko, mislim, možda stvar ode
Ali mrtvo tijelo na kraju uvijek ispliva iz vode
Pa se bacim da ga utopim, samo se smočim
Želim čisto odijelo, al cipelu u drek umočim
Pa se ukočim, moj mozak pobaci sve funkcije
Netočne reakcije, uzaludno branim se
Sad je kasno, riječi su otišle bezveze
Brzo srce kuca glasno, teško primam poraze
Bolje da nema me, želim propasti u zemlju
Znaju kako stvari stoje čak i prije nego pitaju
Mora da me dobro čitaju, kad tako dobro igraju
Moji meci lete sporo, njihovi brzo hitaju
Precizni ko skalpel sve bolne točke pogađaju
Dvaput u istu ranu, dok staru krastu kidaju
Želim prikriti grimasu što govori da pobjeđuju
Al oni znaju istinu, zato tako dobro igraju
Svoju partiju, gledaju me preko stola
Molim boga da sve stane, skidaju me do gola
Al najednom staju, odlaze možda ne znaju
A možda se samo povlače naoštriti strelice
A najgore od svega je išćekivanje
Što ne znam što će sutra biti
Pa ne mogu mirno sniti
Ponekad sve ti je jasno, sve ti je bistro
Sasvim na čisto
Što tvoje oko ne prepoznaje
Ne znači da tuđe oči ne vide
Jebeni osjećaj krivnje nikako da mine
Pa me razdire iznutra, beskrajna noć bez jutra
Progoni ko Hitler židove u meni diže zidove
Ujedno Rusi mostove što vode me do obale
Ne vjerujem nikome, neću tuđe savjete
Površne sudove, jer ne znaju što muči me
Kažu osjećaš se bolje ako kažeš nekome
Zato imam stihove, da ispustim sve iz sebe
Stavim na papir u strofi nalazim svoj mir
Nije sve crno ko tinta, hvala bogu da sam živ
Potpuno izoliran u svom svijetu egzistiram
Živi pijesak guta sporo, ako ostaneš miran
Zabarikadiran, pa lakše stvari podnosim
Kad se s njima ne odnosim
Kad hoću dođem, odlazim
Kad se nalazi moja pojava daleko od prijevara
Daleko van dometa pogleda ljudskog oka
Zidovi imaju uši, mala soba, zrak me guši
Zbrka, bunilo u glavi, golem kamen na duši
I svijestan sam da stvari što sada izgovaram
Neću znati sutra, jer java postaje san
Jer više nisam siguran što je dobro a što ne
Ništa nije važno, želim na spavanje
Ponekad sve ti je jasno, sve ti je bistro
Sasvim na čisto
Što tvoje oko ne prepoznaje
Ne znači da tuđe oči ne vide
Kažu da po jutru se dan poznaje, i da sve ujutro dobro je
Al ne kažu kako izgleda kad se noć probdije
Lako je kad se prespava, ujutro ne boli glava
Al kad ne možeš oka sklopiti zbog stvari što te terete
Smišljaš planove, vrtiš filmove, događaje
Sheme i skice taktike svoje obrane
Brojiš minute dok čekaš sati jutarnje
Ako znaš da ti Sunčev izlazak neće riješiti probleme
Moralne dileme, što bi bilo kad bi bilo kad bi bilo
Sve se vraća, sve se plaća, da se bar sve nije zbilo
Trebao sam slušati što je rekao je stari
Prije nego nešto učiniš dobro razmisli
Da l' se uopće isplati taj potez odigrati
I kako će se on na tvojoj koži odraziti
Zaboravi, zaboravi stvari od jučer
Zaboravi, zaboravi da si potućen
Prespavaj, jer sutra je novi dan
Jer kronično neispavan nije spreman za neman
I taman kad se umirim da tiho prenoćim
Nemir ode, al tijelo ispliva iz vode, pa se ukočim
Moj mozak pobaci sve funkcije
Elemental