Došla je sama umornih bjeđa,
jutarnjim vlakom na drugi peron,
došla je sama sa toploga juga,
osmijeh na licu jer doći on,
došla je sama sa toploga juga,
osmijeh na licu jer doći on.
Prolaze ljudi ko rijeke bez kraja,
smeđi joj kaput i kofer kraj nje
i košara puna zlatih narandža,
ona i nada tu je sad sve,
i košara puna zlatih narandža,
ona i nada tu je sad sve.
Lice je njeno bagrem u cvatu,
oči joj pune nekoga sjaja,
ime joj ne znam, al' za me će biti
u mislima jedna sa juga Marija.
Sjedi na klupi na drugom peronu,
oči već snene, a mrak tako dug,
ovdje je hladno a nade sve manje,
košara voća jedini drug,
ovdje je hladno a nade sve manje,
košara voća jedini drug.
Brzo će zora ne plači Marija,
znam put je tvoj i tužan i dug
ne daj se, ne daj, ne daj Marija
tvoj vlak već stiže pođi na jug,
ne daj se, ne daj, ne daj Marija
tvoj vlak već stiže pođi na jug.
Đani Maršan