Plakala sam, molila nebo da mi te vrati
neće san na oči, a već sitni su sati

I opet te nema na istoj si adresi
samo izgorjela svijeća, samo Bog zna gdje si

I nisam bila ta koje vjeruje, samo puštala sam da me
tuge jutrima bude, nisam bila ja prema sebi iskrena

Ljudi sami sebe varaju kad u ništa vjeruju,
a kad osjetim dah za vratom,
znam čuda se događaju

- čuda se događaju -

Plakala sam sve dane i sve noći
u nadi da ću opet vidjet te oči

I opet ih nema na istoj su adresi
sad palim svijeću, jer dobro znam gdje si

I nisam bila ta koje vjeruje
samo puštala sam da me tuge jutrima bude,
nisam bila ja prema sebi iskrena

Ljudi sami sebe varaju kad u ništa vjeruju,
a kad osjetim dah za vratom,
znam čuda se događaju

Ljudi sami sebe varaju kad u ništa vjeruju,
a kad osjetim dah za vratom,
znam čuda se događaju

A kad osjetim dah za vratom,
znam čuda se događaju
Vedrana Vukojević

[1300]